O ljudskim željama i slobodnoj volji

O ljudskim željama i slobodnoj volji

Ponekad nam je teško ponašati se u skladu s Božjom voljom? Teško nam je čuvati Njegove zapovijedi? Mislimo da je ipak nekako bolje prekršiti pokoju zapovijed jer nam toliko znači to nešto što želimo dobiti tim grijehom?

Moramo biti svjesni koliko toga ne znamo… svjesni koliko malo toga znamo. Sjetimo se velikog broja naših pogrešaka u životu. Koliko smo puta samo dali krivi odgovor na neko pitanje u školi ili na nekom ispitu? Koliko smo puta mi smrtnici bili u krivu? Zašto onda mislimo da je naša ljudska, smrtnička volja superiorna u odnosu na Božju volju? Mislimo da bolje od Boga znamo što je za naše dobro? Mislimo da je neki grijeh pravi put? Da Bog ne zna što je dobro, a što loše? Kako smo samo još jednom naivni! Još jednu pogrešku smo nasložili na ogromnu hrpu već učinjenih pogrešaka tijekom naših života. Usudimo se kontrirati istom Bogu koji je stvorio zemlju, sva bića, galaksije? Smatramo da znamo bolje od Njega? Ako uistinu vjerujemo u Boga, tj. ako uistinu vjerujemo da On postoji, onda nam treba biti očito iz gore navedenih razloga da je nerazumno ikada svjesno ići protiv Njegove volje. Njegova volja je uvijek ispravna. Njegova volja je uvijek u istini, ta On i jest sama Istina.

Kada griješimo ili kada želimo ići nekim grešnim putem, sjetimo se kako taj put kontrira samoj Istini. Svaki grijeh kontrira dobru i svaki grijeh je loš za nas. Svaki grijeh je pogreška, neovisno što mi mislili o tome. Dobro i zlo apsolutni su pojmovi. Možemo se odlučiti za dobro, što činimo slijedeći Božji zakon, ili možemo kontrirati dobru i istini. Možemo griješiti i odlučiti se za zlo. Na svakome od nas je da odlučimo, a grijeh ima svoje posljedice.

Ako iz nekog razloga ipak i dalje vjerujemo da je naša volja na neki način superiorna u odnosu na onu Božju, onda se moramo zapitati neke stvari. Možda imamo stav: “vjerujem da je to sve tako, ali bih volio da je ipak po mome glede samo ove jedne stvari.” Ako da, zapitajmo se vjerujemo li uopće u Boga. Ako ipak vjerujemo da Bog uistinu postoji, tada se moramo zapitati jesmo li ludi, pa možda iz tog razloga imamo toliko nerazumne stavove da mislimo da bolje od Boga poznajemo neku stvar. Ako pak nismo ni ludi, možda nam manjkaju kognitivne sposobnosti? Možda slabo logički zaključujemo stvari? Svakako moramo stati i razmisliti kako i što dalje. Moramo nastojati biti logički konzistentni, jer je uostalom i to fundamentalni dio istine.

Ako se ikada nerazumno uzoholimo, Sveto pismo nam također šalje jasnu poruku po tom pitanju.

“Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” -Izaija 55,8-9

Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. -1. Korinćanima 3,19-20

Umri sebi i čini sve za Krista. Svatko od nas može postati svet; može postati svetac. Izrazito je važno prepoznati činjenicu da je Božja volja stvarno najbolja za nas. On je Bog. On je sama Istina. On zna što je najbolje. Mi smo smrtnici koji nemamo odgovore na bezbroj jednostavnih pitanja. Sramotimo se, a bezrazumno oholimo. Ako istinski vjerujemo u Boga, jedina razumna odluka je potpuno se podložiti Njegovoj volji i tako odbaciti svaki grijeh. Zato hrabro dalje.

Komentari