Nagovor Bl. Alojzija Stepinca djevojkama Domaćinske škole u Zagrebu – evo što im s čvrstinom i ljubavlju poručuje

Nagovor Bl. Alojzija Stepinca djevojkama Domaćinske škole u Zagrebu – evo što im s čvrstinom i ljubavlju poručuje

Mulierem fortem quis inveniet? (Izr 31,10)

Drage učenice Domaćinske škole!

Naša narodna poslovica veli, da dobra žena drži tri ugla kuće. Ako je tako, je li onda čudo, da Sveto Pismo traga za njom kao za dragim biserom kad pita: »Jaku ženu tko će naći? Jer vrijedi više nego biser.«?[130] Ako ju je bilo još mnogo teže naći prije, nema sumnje da ju je još mnogo teže naći danas. Jer u ovo naše žalosno doba, kad se vrijednost čovjeka ne mjeri po krjepostima nego po novcu; kad se vrijednost čovjeka ne mjeri po razumu prosvijetljenu vjerom, već po srcu gonjenu strašću, nije laka stvar naći ženu, o kojoj govori Sveto Pismo, a koja mora da ima u sebi ona tri svojstva, koja sačinjavaju tri ugla kuće kojoj pripada. Ta svojstva nisu ništa drugo nego iskrena pobožnost, stidljiva povučenost i neumorna radinost. Kako vidite, oznake te jake žene dijametralno su oprečne onima, kakve si zamišljaju razni sistemi, koji bi htjeli zamijeniti kršćanstvo, kao što recimo komunizam, a koji smatraju za ideal žene onu, koja je prezrela Boga, prezrela svoje poštenje i prezrela pošteni i ustrajni rad. Izbor, na što ćete se odlučiti vi, taj prepuštam vama, jer imate od Boga dani razum i slobodnu volju, kojom se možete služiti ili na svoju sreću i spas ili na svoju propast, jer je »svatko svoje sreće kovač!« Ja bih želio samo to, da vam u nekoliko riječi prikažem tip domaćice, kako si je zamišlja kršćanstvo, i tip domaćice kako si je zamišljaju sistemi koji ne računaju s Bogom.

Domaćicu, kakvu zamišlja kršćanstvo, resi iskrena pobožnost, stidljiva povučenost i neumorna radinost. Zato je cijeni Bog i cijene je njezini ukućani. Prvo njezino svojstvo jest iskrena pobožnost. Nemojte se čuditi, kad kažem: iskrena pobožnost. Ima naime i hinjene pobožnosti, kako nam svjedoči sv. Jakob apostol kad govori: »Ako tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.« (Jak 1,26). Iskrena pobožnost jest ona, koja nastoji izbjeći svakom grijehu. Pa ako po ljudskoj slabosti padne, »jer i pravednik sagriješi sedam puta na dan«, ali se odmah ponizi pred Bogom, i »opet ustane« (Izr 24,16). Takova žena, i nikakva druga, nalazi cijenu pred Bogom. A to je važnije nego sve drugo na ovome svijetu. »Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Boga, ona zaslužuje pohvalu.« (Izr 31,30).

Drugo svojstvo dobre domaćice jest stidljiva povučenost. Nju je Bog postavio kao čvrsti zid, koji ima da čuva žensku čast i poštenje. I možete biti posve sigurne, gdje se taj zid poruši, tamo je otvoren put životinjama u ljudskoj spodobi u svetište ženske časti i ponosa. Zato u povijesti kršćanstva nalazimo klasičnih primjera, kako su kršćanske djevojke štitile svoju stidljivost i radije podnosile i najteže fizičke boli, nego da dopuste povrijediti osjećaje stidljivosti. Za sv. Perpetuu, djevicu i mučenicu, pripovijeda očevidac, da je bila kao kršćanka bačena u amfiteatar da bude rastrgana rogovima jedne pobješnjele krave. I kad ju je krava zahvatila rogovima i bacila u vis, prvo što je ova sveta mučenica učinila, kad je teško ranjena pala na zemlju, bilo je da si popravi rastrgano odijelo i kosu, prije nego ju zvijer opet zahvati. Samo takova žena može da imponira ukućanima i s uspjehom djeluje i na njihovo vladanje prema riječima Svetoga Pisma: »Usta svoja otvara mudro, i na jeziku joj je nauka blaga. Pazi na vladanje čeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.« (Izr 31,26-27).

Treće njezino odlično svojstvo – to je neumorna radinost. Njezinom oku ništa ne izbjegne. Zadnja ide na počinak, prva ustaje, tako da se na nju uzalud ne »oslanja srce muža njena« (Izr 31,11). Kad su jednom nekog glasovitog tvorničara pitali kako se je mogao tako silno dići i steći toliko bogatstvo, odgovori im: »Ja sam baštinio marljivost svoje majke. Ona je svojim radom dala temelj svemu mojemu imetku i spasila me od propasti onda kad sam mislio da je već sve izgubljeno.« Da! Kad gledamo kako mnogi ljudi propadaju, i kad bismo zavirili malo bolje u njihov život, otkrili bismo da bi se ti bili možda posve drukčije razvili da su imali pred očima primjer majke, revne i skrbne domaćice. Jer ona uistinu »vrijedi više nego biser«.[131] I nije čudo, kako veli Sveto Pismo, da se »sinovi njezini podižu i blagoslivljaju je: muž njezin također je hvali« (Izr 31,28).

Nije tako s domaćicom, ako se uopće može dati ime domaćice ženi, koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad. To je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno i tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima.

U Svetome Pismu čitamo da je kralj Asa svrgnuo s dostojanstva kraljice svoju rođenu majku Maaku (2 Ljet 15,16) jer je umjesto pravome Bogu služila i klanjala se idolu. Svaka je domaćica u neku ruku kraljica domaćega ognjišta, u kojem ima da svijetli primjerom iskrene pobožnosti prema Bogu Stvoritelju. I kad tu kraljevsku dužnost zamijeni s idolima današnjeg vremena, i s omalovažavanjem gleda na Stvoritelja svoga, kao što je to često slučaj u ovom našem materijaliziranom i podivljalom svijetu, onda je pravo, da ju prezru i Bog i pošteni ljudi prema riječi prorokovoj: »Koji prezireš, zar nećeš i sam biti prezren?« (Iz 33,1).

I doista! U duši žene, gdje je ponestalo pijeteta prema Bogu, ruši se brzo i zid ograde, koja brani poštenje i ponos žene, a to je stidljivost. Uzalud će žena nastojati da iznudi poštivanje od strane muškaraca dok se bude više vidjela na bučnim ulicama i razuzdanim zabavama nego u kraljevstvu svoga doma. A kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan, prema riječima Svetoga Pisma: »Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici.«[132]



Konačno, u duši žene koja prezre Boga i svoje poštenje, ponestaje i jakog motiva za rad. Svatko naime, tko malo pozna život, može zamijetiti, da su najbolje kršćanke uvijek i najbolje radnice, kao i obratno, tamo gdje nema straha Božjega, nema ni savjesnoga rada. A to je posve razumljivo. Zadnji naime kontrolor našega rada, kojemu ništa ne izmakne i koji ga plaća nadzemaljskom valutom, to je Gospodin Bog. Bolje kontrole nema za čovjeka, niti jačega motiva za domaćicu, koji bi je poticao da sve žrtve svoga čestitoga zvanja prinosi na oltar svoga doma, nego što je misao na Boga.

Drage učenice Domaćinske škole! Vi ste došle ovamo da se usavršite u znanju i svojom spremom koristite obiteljima, kamo vas Providnost postavi. Ako je kada trebalo uzornih domaćica, to ih treba danas, kad su poljuljane sve moralne vrijednosti u ljudskom društvu. Od obitelji i domaćega ognjišta mora opet početi preporod ljudskog društva, kao što je počela i propast ljudskog društva raspadanjem obiteljskog života. Kad je Napoleon posjetio jednom neku djevojačku školu u Parizu, upita predstojnicu čega najviše manjka da bi odgoj i život naroda mogao poći boljim putem. »Manjka, dobrih čuvara domaćeg ognjišta manjka nam, Veličanstvo!« Tako mu je odgovorila predstojnica.

Nakon svega što sam vam rekao, mislim da neće biti težak izbor ni vama, polaznicama ove Domaćinske škole. Nadam se pouzdano da ćete se odlučiti za onaj pravi tip domaćice, koje su tako potrebne hrvatskome narodu kao korice kruhu. Domaćice, koje resi iskrena pobožnost, stidljiva povučenost, neumorna radinost. Zato imadete danas divan primjer na blagdan Sv. Obitelji, u Majci Božjoj, najuzornijoj ženi, djevici, majci i domaćici sviju vjekova. Pa kao što majstori, kad hoće da načine kakav kip, naprave najprije model, prema kojemu izrađuju kip, tako držite i vi pred očima ovaj najljepši model žene, prema kojemu kroz čitav ovaj zemaljski život klešite kip svoga života, da bi jednom bio dostojan da bude smješten u nebeskim dvorima, na slavu Trojedinoga Boga kroz sve vjekove!

IZVOR: Katolički list, br. 3. (1942.), 32.-33.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.), Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, govori, poruke 1941. – 1946., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2012., str. 162-165.

Preuzeto sa stepinac.zg-nadbiskupija.hr

Komentari