“Jednakost” i nezadovoljstvo žene u vezi i braku

“Jednakost” i nezadovoljstvo žene u vezi i braku

Često se danas susrećemo s idealiziranjem jednakosti, i to gotovo u svim pogledima. Jedno od najpopularnijih primjera ovoga je promicanje “jednakosti” između spolova tj. između muškaraca i žena. Kao katolici vjerujemo da su muškarci i žene uistinu jednaki po dostojanstvu tj. Bog ne preferira jedan spol u odnosu na drugi. Imajući to u vidu, nadalje prepoznajemo kako nas je Bog stvorio muško i žensko da budemo komplementarni, no ne i isti te nam nije dodijelio iste karakteristike niti uloge. U mnogim su stvarima muškarci i žene slični no u mnogim stvarima se također i razlikuju.

Sveti Toma Akvinski piše kako su raznolikost i nejednakost proizvodi Božjeg nauma, a ne puka slučajnost. Jedna od mnogih integralnih razlika između spolova tiče se njihovog odnosa u braku. Današnja “progresivna” ideologija uključuje mnoge feminističke elemente te namjerava uzdrmati prirodni odnos između muža i žene u braku, odnosno odnos kakav Bog namjerava za bračne parove i, u nekom kapacitetu, za parove koji se tek pripremaju za brak. Naime, promicanjem spomenute ideologije čini se šteta i muškarcima i ženama na način da se poništava prirodna hijerarhija obitelji s odgovornim mužem i ocem na njenom čelu. Takav prirodan odnos kojeg je sam Bog ljudima namijenio te o kojem je Sveti Pavao pisao u svojim poslanicama predstavlja ostvariv ideal koji služi kao zdrav temelj za množenje, rast i razvoj obitelji u kršćanskom duhu.

Poanta uloge oca i muža nije nikakvo kraljevanje ili naređivanje slabijima, nego ta uloga predstavlja strašnu odgovornost prema vlastitoj ženi i djeci. Na muškarcu stoji teret savjesnog usmjeravanja putanje svoje obitelji, a dvije su moguće putanje za obitelj i njezine članove: spasenje ili propast. Otac mora ljubiti i čuvati svoju suprugu i djecu, braneći ih od duhovnih i fizičkih prijetnji. Takav je Božji naum za kršćanske obitelji i očito je kako je on dobar i prirodan, savršeno se slažući s biološkom stvarnošću.

U suprotnosti s Božjim naumom, imamo onaj sekularni, svjetovni, “progresivni”, feministički, kulturno marksistički naum – taj koji zagovara jednakost tamo gdje je jednakost neprirodna! Kao što smo prethodno vidjeli, Bog je stvorio muškarca i ženu različitima, ali skladnima i komplementarnima. Sekularni svijet to izokreće, a rezultat takvog izokretanja je gotovo uvijek nesreća i nezadovoljstvo svih članova obitelji – muža, žene i njihove djece.



Današnji muškarci su u velikoj zabludi! Od malih su nogu okruženi “progresivnim” idejama koje ih postepeno lišavaju njihove muževnosti. Oni počnu gubiti onu instinktivnu, prirodnu čežnju za odlučivanjem o svojoj sudbini i o onoj svoje obitelji. Gube želju za štićenenjem slabijega, pogotovo svojih najbližih, žene i djece. Postaju slabići, mlitavci. Takvi muškarci vrlo često zapnu u začarani krug bluda i pornografije dok im ne ostanu samo rijetki ostaci prave muževnosti. U takvom okruženju žena itekako može biti “jednaka” – može biti i dominantna figura – no na svoje vlastito nezadovoljstvo! Žena po svojoj prirodi i po Božjem naumu nije sretna s mlitavcem za muža koji nije spreman donijeti bitne odluke ili štititi i usmjeravati nju i djecu. Zato žene također po svojoj prirodi često “testiraju” svog muža ili mladića kako bi provjerile da li je on uistinu pravi materijal za vrh obiteljske hijerarhije. Muškarac prilikom takvih testova treba znati odbaciti onu svjetovnu, feminističku indoktrinaciju i utvrditi svoju poziciju na čelu obitelji, ponekad, a možda i češće, kontrirajući svojoj ženi – ona to uostalom i želi. Nijedna žena nije sretna sa slabićem koji sluša svaku njenu riječ i svaki pokušaj zapovijedi. Ona želi čvrstog muškarca koji zna kontrirati njenim testovima – koji zna biti muško.

Uzimajući u obzir sve navedeno, moramo prepoznati i kako je potrebno biti milosrdan i imati razumijevanja za svog bračnog druga. Vrsna žena prepoznaje slabosti svoga muža i strpljiva je s njim. Ipak, nastojmo ispraviti krivu sliku katoličkog muškarca, kojeg se danas često predstavlja kao mekušca. Naprotiv, idealni katolički muškarac je čvrst u vjeri i s čvrstinom i mudrošću usmjerava svoju obitelj. Idealni katolički muškarac preuzima odgovornost glede uspjeha njegove obitelji i ne dopušta izvrtanje prirodne Bogom dane hijerarhije u obitelji. Neka svaki katolički muškarac, uz Božju pomoć, nastoji neumorno težiti idealu!

Komentari