O razmatranju smrti

O razmatranju smrti

-Preuzeto iz knjige Nasljeduj Krista (Toma Kempenac [Thomas à Kempis], preveo bl. Alojzije Stepinac) Poglavlje 23.

  1. Brzo će biti svršeno ovdje s tobom; stoga pogledaj kako je s tobom: danas je čovjek živ, a sutra ga više nema. A kada ga nestane s očiju, brzo nestana i iz srca. O ludog li i tvrdog srca ljudskoga što gleda samo na sadanje stvari, a ne predviđa radije ono što će doći! U svakom činu i misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti. Bolje se čuvati grijeha nego izbjegavati smrt. Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra? Sutra je nesiguran dan i tko zna da li će biti na raspolaganju?

  2. Što koristi dugo živjeti kad se tako malo popravljamo? Ah, dug život ne popravlja uvijek čovjeka, nego često još više umnaža krivnju. Kamo sreće da smo barem jedan dan čestito živjeli na ovom svijetu! Mnogi broje godine nakon obraćenja, ali je često slabi plod poboljšanja. Ako je teško umrijeti, možda će još pogibeljnije biti dulje živjeti. Blažen koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki dan se na nju pripravlja. Ako si vidio kada čovjeka kako umire, onda drži na pameti da ćeš i ti istim putem poći.

  3. Kad dođe jutro, drži da nećeš doživjeti večer. A kad dođe večer, ne usuđuj se nadati jutru. Budi dakle uvijek spreman i tako živi da te smrt nikada ne zateče nepripravna. Mnogi umiru na mjestu i iznenada. Jer, »u čas, u koji ne mislite, doći će Sin čovječji« (Lk 12, 40). Kad dođe ona zadnja ura, počet ćeš mnogo drukčije misliti o čitavom svom prošlom životu i veoma ćeš žaliti što si bio tako nemaran i mlitav.

  4. Kako je sretan i razborit koji nastoji biti sada u životu onakav, kakav želi biti u smrti! Veliku nadu u sretnu smrt ulit će ti posvemašnje preziranje svijeta, žarka želja napredovati u krepostima, ljubav prema stegi, nastojanje oko pokore, spremnost na poslušnost, odricanje samog sebe i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema Kristu. Mnogo dobra možeš učiniti dok si zdrav; ali kad oboliš, ne znam što ćeš moći. Malo se njih popravi radi bolesti; tako se i oni rijetko posvećuju koji mnogo idu na hodočašća.

  5. Ne pouzdavaj se u prijatelje i bližnje i ne odlaži za budućnost svoga spasenja, jer će te ljudi brže zaboraviti nego li misliš. Bolje se sada pravodobno pobrinuti i nešto dobra pred sobom poslati nego se pouzdati u tuđu pomoć. Ako nisi sada sam za sebe zabrinut, tko će biti za tebe zabrinut u budućnosti? Sada je veoma dragocjeno vrijeme. »Sada su dani spasenja, sada je pravo vrijeme« (2 Kor 6, 2). Ali je žalosno da ga korisnije ne trošiš gdje bi mogao zaslužiti da uzmogneš jednom vječno živjeti! Doći će vrijeme kad ćeš zaželjeti jedan sat ili čas da se popraviš, ali ne znam da li ćeš ga izmoliti.

  6. Gle, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao osloboditi, iz kako velikog straha izbaviti kad bi se sada bojao i mislio na smrt! Nastoj sada tako živjeti da se u času smrti možeš više radovati nego bojati. Uči se sada umirati svijetu da onda počneš živjeti s Kristom. Uči se sada sve prezirati da onda možeš slobodno poći Kristu. Obuzdavaj sada svoje tijelo pokorom da se onda uzmogneš sigurno pouzdati.

  7. Ah, luđače, što razmišljaš da ćeš dugo živjeti, kad nisi siguran ni za jedan dan? Kako su se mnogi prevarili i iznenada se rastavili s tijelom! Koliko put si čuo gdje govore kako je onaj pao od mača, onaj se utopio, onaj padnuvši s visine slomio šiju, onaj se ukočio od jela, onaj umro za vrijeme igre. Jedan je umro od ognja, drugi od željeza, jedan od kuge, jedan od razbojničke ruke; i tako svi svršavaju smrću, a život ljudski prolazi brzo kao sjena.

  8. Tko će se sjećati tebe poslije tvoje smrti? I tko će moliti za tebe? Što god možeš činiti, čini, predragi, čini sada, jer ne znaš kada ćeš umrijeti, a ne znaš ni što te iza smrti čeka. Dok imaš vremena, skupljaj sebi besmrtno blago. Ne misli ni o čem drugom nego o svom spasenju; brini se samo za ono što je Božje. Priskrbi si sada prijatelje štujući svece Božje i nasljedujući njihove čine; da te oni, kad odeš s ovoga svijeta, »prime u vječne stanove« (Lk 16, 9).

  9. Vladaj se kao putnik i gost na zemlji koga se ništa ne tiču svjetski poslovi. Neka ti srce ostane slobodno i uzdignuto k Bogu, »jer ovdje nemamo grada koji će ostati« (Heb 13, 14). Tamo upravljaj molitve i svagdanje uzdahe sa suzama da tvoja duša zasluži iza smrti sretno prijeći Gospodinu. Amen.
Komentari