Ako je pobačaj umorstvo, naše mirovanje nam ugrožava dušu

Ako je pobačaj umorstvo, naše mirovanje nam ugrožava dušu

Zamisli da se prošli tjedan otvorio koncentracijski logor u tvom gradu. U ovom logoru se svakodnevno muči i ubija brojne nevine ljude. Realno je za pretpostaviti kako bi se veliki broj stanovnika grada, pa i šire, pobunio i poduzeo nešto glede postojanja tog logora. Mnogi ljudi bili bi spremni uložiti velik trud kako bi zaustavili rad takvog koncentracijskog logora. Gotovo svi stanovnici grada osudili bi postojanje takvog logora. “Ne živimo u totalitarizmu,” rekli bi. “Neprihvatljivo je i strahovito da takav logor postoji u našem gradu.” Razumno je također pretpostaviti kako bi mnogi ljudi zaustavili svoje svakodnevno izvršavanje obaveza i rutina kako bi doprinijeli zatvaranju takvog logora. Bilo bi malo onih koji ne podržavaju prestanak njegova rada i s pravom se takve ljude ne bi ozbiljno shvaćalo zbog njihovih apsurdnih stavova. Ukratko, gotovo je nezamislivo da bi takav logor danas postojao u Hrvatskoj, a kamoli da bi privukao potporu šireg stanovništva.

Nezgodna istina jest da takvi logori u stvari i postoje u obliku medicinskih centara i bolnica u gotovo svim državama zapadnog svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Velika većina ljudi u ovim državama ne radi apsolutno ništa kako bi zaustavili mučenje i smrt u tim “logorima” – kada bolnica postane lokacija gdje se ubija na tisuće nevinih ljudi, ona je uistinu logor smrti. Ona je koncentracijski logor – poput onih nacističkih. Primarna razlika između nacističkih logora i onih danas jest to što je zadnji nacistički logor oslobođen 1945., dok su ovi današnji i dalje u funkciji.

Odgovornoj, civiliziranoj osobi, kada promatra pobačaj s ovakvog stajališta, bi trebalo biti teško nastaviti sa svojim životom i ništa ne poduzeti. Toj osobi bi trebalo biti teško ustati ujutro, otići na posao, vratiti se kući, opustiti se, otići spavati i ponoviti sve sljedeći dan. Odgovorna osoba bi trebala osjećati nelagodu. Trebala bi biti ljuta na status quo i zahtijevati promjenu.

Kada umremo, dolazimo pred našega stvoritelja, pred Boga. Naš Gospodin će tada izreći sud te će nas pozvati ili na vječno zajedništvo s Njime u raju ili će nas protjerati u vječni oganj i neprestanu muku. U svakom slučaju, Njegova presuda bit će pravedna. Ako smo doista protjerani u pakao, to će biti radi naše vlastite krivnje. Nećemo moći kriviti nikoga osim sebe. Kod donošenja suda, Bog će neminovno uzeti u obzir naše postupke tijekom našega života. Naši će grijesi biti očiti – uključujući sve grijehe propusta. Upravo te situacije u kojima smo trebali nešto poduzeti, ali ipak nismo ništa učinili ili smo nedovoljno učinili, će se ubrajati protiv nas!

Kroz pobačaj prolijeva se krv onih najmanje dužnih među nama. Oni koji su najbespomoćniji brutalno bijahu rastrgani i odbačeni, dok oni koji imaju dužnost njih štititi ne rade ništa. Ako čitaš ovaj članak, budi svjestan da živiš u državi u kojoj imaš sposobnost utjecati na zakon kroz demokratski izabrane zakonodavce i putem izravnih referenduma. Izvrši pritisak na svoje zastupnike u Saboru! Neka znaju koliko je važno pitanje abortusa i koliko se snažno ti i mnogi drugi protivite pobačaju. Neka im bude nelagodno. Upitaj ih radi čega se ne protive oduzimanju života nevine djece. Pitaj ih zašto podržavaju umorstvo.



Razgovaraj o abortusu. Učini pobačaj aktivnom temom razgovora. Informiraj svoje prijatelje. Mirno razgovaraj o tome, ali ipak koristi snažne riječi koje ispravno ilustriraju ono što pobačaj uistinu jest. Razgoliti čin pobačaja. Zahtijevaj od tog grotesknog čina da samo sebe obrani i uskoro ćeš uvidjeti kako ono to ne može. Pobačaj je neobranjiv. Vidjet ćeš da napreduješ; prvo polagano, onda i nešto brže. Više nećeš biti inertan prema tolikom zlu.

Za one od nas koji ništa ne poduzimamo, a i ja sam dugo bio među njima, itekako je moguće da imamo krv nedužne djece na svojim rukama. Dok ih se kolje, mi ništa ne činimo. Podareni smo činjenicom da je Bog toliko milosrdan da će nam kroz sakrament ispovijedi oprostiti sve naše godine mirovanja i dopustiti nam da danas krenemo vojevati dobar boj kao što opisuje sveti Pavao. (2Tim 4,7). Započnimo danas, sada! Mi nećemo biti među onima koji su čekali i jednoga dana otkrili da je prekasno!

Komentari